Interna revizija u Republici Hrvatskoj, za razliku od eksterne revizije i državne revizije, koje su u normativnom smislu uređene jedinstvenim i cjelovitim zakonskim propisima, normativno je definirana regulativom koja se odnosi na pojedine sektore i organizacije.
To se primarno odnosi na javni sektor, banke i financijske institucije, osiguravajuća društva te društva koja kotiraju na burzi, u kojima postoji obveza osnivanja i djelovanja funkcije interne revizije sukladno pravnom okviru, dok se u ostalim vrstama organizacija i sektorima funkcija interne revizije osniva i djeluje na dobrovoljnoj osnovi, kao ekonomska nužnost i potreba.
Interna revizija u javnom sektoru Republike Hrvatske definirana je Zakonom o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru, čije odredbe se odnose na:
proračunske i izvanproračunske korisnike državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave utvrđene u Registru proračunskih i izvanproračunskih korisnika
jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave
trgovačka društva i druge pravne osobe u vlasništvu Republike Hrvatske i/ili jedne i više jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Pravilnikom o unutarnjoj reviziji u javnom sektoru propisani su, između ostalog, kriteriji za način uspostave unutarnje revizije. Unutarnji revizori korisnika proračuna, osim navedenog, u obvezi su primjenjivati i Priručnik za unutarnje revizore, metodologiju rada koju donosi ministar financija.
Poslove unutarnje revizije obavlja osoba koja je stekla stručno ovlaštenje ministra financija ili certifikat ovlaštenog internog revizora koji izdaju strukovne organizacije.
Središnja harmonizacijska jedinica Ministarstva financija nadležna je za koordinaciju razvoja sustava unutarnjih kontrola pa tako i unutarnje revizije kao dio sustava unutarnjih kontrola u javnom sektoru.
Interna revizija u bankama definirana je Zakonom o kreditnim institucijama.
Pojam »kreditna institucija« koji ne sadrži dodatak »iz države članice« ili »iz treće zemlje«, odnosi se na kreditnu instituciju sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad. Kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj može se osnovati kao banka, štedna banka ili stambena štedionica.
Sukladno odredbama ovog Zakona kreditna institucija dužna je uspostaviti tri kontrolne funkcije:
funkciju kontrole rizika
funkciju praćenja usklađenosti i
funkciju unutarnje revizije.
Kreditna institucija dužna je organizirati funkciju unutarnje revizije kao poseban organizacijski dio, funkcionalno i organizacijski neovisnu o aktivnostima koje revidira i o drugim organizacijskim dijelovima kreditne institucije.
Odlukom o sustavu upravljanja HNB propisano je nadalje da je za obavljanje unutarnje revizije kreditna institucija dužna u punom radnom vremenu zaposliti najmanje jednu osobu sa zvanjem revizora ili unutarnjeg revizora koje je stečeno u skladu sa zakonom kojim se uređuje revizija, odnosno stečeno u skladu s pravilima i programom kompetentne strukovne organizacije za stručno obrazovanje unutarnjih revizora.
Interna revizija u osiguravajućim društvima definirana je Zakonom o osiguranju.
Sukladno Zakonu društvo za osiguranje dužno je ustrojiti učinkovitu funkciju unutarnje revizije koja uključuje ocjenjivanje primjerenosti i učinkovitosti sustava unutarnje kontrole i drugih elemenata sustava upravljanja.
Nositelj funkcije unutarnje revizije mora imati zvanje ovlaštenog revizora ili ovlaštenog unutarnjeg revizora stečenog u skladu sa zakonom kojim se uređuje revizija, odnosno stečenog u skladu s pravilima i programom kompetentne strukovne organizacije za stručno obrazovanje unutarnjih revizora.
Interna revizija u društvima koja kotiraju na burzi definirana je Kodeksom korporativnog upravljanja.
Kodeks se primjenjuje na sva društva čije su dionice uvrštene na uređeno tržište Zagrebačke burze, osim dionica zatvorenog investicijskog fonda.
Načela definirana Kodeksom opisuju općenite ciljeve koje društva moraju postići, dok odredbe Kodeksa određuju dobre prakse koje omogućavaju društvima ispunjavanje ciljeva utvrđenih u načelima. Društva se moraju pridržavati odredbi Kodeksa ili objasniti razloge nepridržavanja.
Načelo definirano u poglavlju „Rizici, unutarnja kontrola i revizija“ kao cilj postavlja pred Nadzorni odbor društva ustrojenost djelotvornih struktura, politika i postupaka radi identificiranja, prijavljivanja, upravljanja i nadgledanja znatnih rizika s kojima se suočava društvo i osiguranje neovisnosti i djelotvornosti funkcija unutarnje i vanjske revizije.
Odredbe Kodeksa definiraju da:
Društvo mora ustanoviti funkciju unutarnje revizije odgovornu za nadziranje djelotvornosti sustava unutarnje kontrole, uključujući upravljanje rizicima. Revizijski odbor usuglasit će se s unutarnjim revizorom oko godišnjega radnog plana unutarnje revizije, zaprimati izvješća unutarnjeg revizora i nadzirati provedbu njegovih preporuka.
Revizijski odbor mora nadzornom odboru preporučiti imenovanje ili razrješenje voditelja funkcije unutarnje revizije. Ako u društvu ne postoji funkcija unutarnje revizije, revizijski odbor mora jednom godišnje ocijeniti potrebu za tom funkcijom u sklopu svoje ocjene sustava unutarnje kontrole.
Društva moraju jednom godišnje ispuniti dva upitnika: jedan kojim izjavljuju je li se društvo pridržavalo svake odredbe Kodeksa (upitnik o usklađenosti) i drugi kojim pružaju podrobnije podatke o svojim praksama korporativnog upravljanja (upitnik o praksama upravljanja).
